Snovi, snovi, snovi i sve o njima ;)

Pozdrav, blogeri! Vec duze vrijeme nisam nesto pisao na blogu, zato sto sam imao drugog posla, a i, priznajem, zaboravio sam na blog i danas sam se sjetio kad me frend na MSN-u pitao kako mi ide s blogom :) No dobro, evo me sad tu i napisat cu jedan poduzi post o spavanju, koje je dosta vezano za snove, te su snovi vezani uz - spavanje. No dobro, krenimo:


Spavanje je prirodno stanje promijenjenog stanja svijesti (reducirane svijesti), koje se u čovjekovom životu izmjenjuje sa stanjem budnosti. Stadiji spavanja i budnosti pravilno i ciklički se izmjenjuju, tj. predstavljaju jedan od značajnih bioloških ritmova. Općenito, spavanje se opisuje kao stanje relativnog mirovanja organizma, a fiziološki gledano, ono se određuje kao stanje smanjene integracijske funkcije živčanog sustava.
U toku spavanja opća aktivnost je smanjena, što znači da, izostaju reakcije na većinu podražaja iz okoline, smanjena je aktivnosti skeletnih mišića, smanjen je i veći broj vegetativnih funkcija (puls, krvni tlak, tjelesna temperatura, disanje), pri čemu prevladava rad parasimpaticusa, a mijenjaju se biopotecijali mozga. Psihička aktivnost tijekom spavanja također je smanjena i značajno promijenjena. Javlja se u obliku povremenih snova.

Faze spavanja:
Postoje četiri faze non-REM spavanja. Spavanje započinje fazom koja se naziva sinkronizirano spavanje. Ova faza ima četiri podfaze:
1. FAZA: (prvih 10 min.) aktivnost je desinkronizirana; izmjenjuju se brzi valovi: a-alfa (8-12 Hz) i J-theta valovi (3.5 - 7.5 Hz)
2. FAZA: (traje 15 min.): na EEG snimci su theta valovi s tzv. K-kompleksima (jedna izrazita negativna i izrazita pozitivna defleksija) i vretena spavanja = salve valova (12-14 Hz) koje se javljaju 2-5 puta u minuti. Neki autori smatraju da su K-kompleksi i vretena spavanja posljedica mozgovnih mehanizma koji smanjuju osjetljivost na okolne podražaje
3. FAZA: u 20 - 50 % vremena: ´-delta valovi (male frekvencije, a velike amplitude)
4. FAZA: ´- valovi u više od 50 % vremena (45 min).

Faze 3 i 4 zajedno se nazivaju sporovalno spavanje (slow-wave-sleep = SWS). Spori valovi pokazuju da je neuralna aktivnost visoko sinkronizirana. Tijekom n-REM spavanja u svakoj sljedećoj fazi spavanja srčani ritam i ritam disanja su sporiji nego u prethodnoj fazi i povećava se postotak sporih valova velike amplitude.
Nakon 90 minuta od početka spavanja preko faze 3 i 2 prelazi se u prvu REM fazu. EEG (elektro-encefalo-gram) postaje desinkroniziran s mnogo nepravilnih, brzih valova male amplitude. Tu dolazi do brzih pokreta očiju, po čemu je ta faza i dobila ime RAPID EYE MOVEMENTS = paradoksalno spavanje = desinkronizirano ili d-spavanje, odnosno aktivno spavanje.
Aktivnost moždanih valova u REM fazi jako je velika, pojavljuju se ±-alfa valovi koji su karakteristični za budno stanje, i druge tjelesne aktivnosti su pojačane. Zbog toga se REM faza naziva i paradoksno spavanje jer svojom pojačanom aktivnošću odstupa od fizioloških aktivnosti n-REM faze i slična je budnom stanju. U toj fazi često sanjamo. REM faze tijekom noću postaju duže (do pola sata), tijekom njih se oči spavača pokreću lijevo – desno iza zatvorenih kapaka intenzitetom 50 do 60 puta u minuti, što odražava preveliku aktivnost nervnog sistema. U ovoj se fazi također ubrzava puls, raste krvni tlak, ubrzava se disanje, javljaju se trzaji mišića i grčevi.
U Dementovu pokusu ispitanici su puštani da spavaju, a kad bi ušli u REM fazu, on bi ih budio, i tako 5 noći uzastopno. Dement je uočio da što je noć odmicala, ispitanici su sve češće ulazili u REM fazu (sanjanje). Tokom prve noći normalnog spavanja ispitanici su proveli oko 60% vremena više u REM fazi nego u noći prije istraživanja. Ovaj fenomen je nazvan “efekt nadoknade REM-a”.
Nakon REM spavanja sve se ponavlja u trajanju od 90-100 minuta. Ranije tijekom noći predominantne su faze 3 i 4. Prema jutru faza 4 se gubi, faza 3 se skraćuje, a produljuje se REM faza. Kad osoba zaspi, vanjski podražaji mogu zaustaviti progresiju spavanja, npr. buka u 3. fazi može izazvati vraćanje u 2. fazu, usporiti je ili prekinuti.

Sanjanje:
Ako se spavajuća osoba probudi u REM fazi, ona će u 80-90 % slučajeva izvijestiti da je upravo sanjala, a ako se probudi u n-REM fazi, ona će to rjeđe izjaviti. Taj postotak sanjana u n-REM fazi varira u različitim istraživanjima između 10 i 70 %, a te se velike varijacije javljaju zbog različitih definicija sna. Neki autori smatraju da je san samo kompleksan dobro definiran doživljaj, dok drugi smatraju da je i neko nejasno iskustvo također san (npr. neka izolirana slika). U tome se sastoji kvalitativna razlika snova koji se javljaju u REM i n-REM fazi. REM san odnosi se na čitav slijed događaja, vizualno je složen i ima radnju koja se doživljava kao realnost, dok se n-REM san više odnosi na neku izoliranu sliku ili čuvstvo. Iako ti doživljaji mogu biti suprotni iskustvu i izvjesnoj logici, za vrijeme sanjanja ne primjećujemo njihovu nelogičnost, odnosno ta nelogičnost nas ne smeta.
U 4. fazi n-REM spavanja može se javiti noćni strah, kao i hodanje u snu. Noćni strah je izrazit osjećaj straha pri čemu se osoba često budi vrišteći! To treba razlikovati od noćne more (izrazito neugodan san) u REM fazi kod ljudi svih dobnih skupina. Noćni strah u n-REM fazi češće se javlja kod djece.
Što se tiče interpretacije snova, psiholozi su dugo bili pod utjecajem Freuda, koji je snove smatrao odrazom "potisnutih" i "podsvjesnih" želja i misli, naročito seksualnih konflikata, ali koji su "kamuflirani". Danas se najprihvatljivijim tumačenjem smatra Hobsonova hipoteza sinteze aktivacije: sadržaj snova odražava slučajnu aktivaciju mozgovnih neuralnih krugova, bilo uslijed spontanog izbijanja, bilo uslijed djelovanja podražaja iz okoline, te tendenciju mozga da unese red i smisao toj nestrukturiranoj aktivnosti.
U REM fazi povećana je brzina toka krvi u vidnom području te smanjen protok krvi u donjem frontalnom području, koje je odgovorno za planiranje i organizaciju događaja u vremenu. Time se tumači pojava da se za vrijeme spavanja javljaju jasne vidne slike koje su loše organizirane u vremenu.
Uz noćni san mi također doživljavamo i sanjarenje. Jedan od definicija sanjarenja kaže da je to oblik pažnje usmjerene na primarne psihičke ili mentalne zadaće koje smo dobili ili na predmete koje izravno gledamo i slušamo, a namjeran na nadolazeće epizode osobnih potreba potaknutih unutarnjim podražajima; sanjarenje je, dakle, jedan oblik budnog stanja. Tokom sanjarenja mi gubimo svijest o izvanjskom svijetu. Sanjarenja se obično događaju onda kada je situacija u vanjskom svijetu dosadna i bez promjena. Svi se slažu da sanjarenje ima ulogu u pripremi za buduće djelovanje (virtualno iskušavanje različitih životnih situacija).


Pozdrav svima do sljedeceg posta
Bye

Nakon što ste pročitali ovaj blog, i napunili se informacijama i uputama o lucidnom sanjanju, jeste li uspjeli lucidno sanjati? Opišite nam kako je bilo, je li vam to bio prvi put itd.
Naravno, ne morate, jer Indijanci tvrde da su snovi nesto najintimnije, no ukoliko vas nije sram podjeliti s nama, podjelite, pa da drugi znaju kako, te ukoliko ste primjetili da smo nesto izostavili na blogu, napomenite, ispravit cemo, odnosno dodati...

- Koliko često se upitate: “Je li ovo san?” Jeste li baš potpuno, sto posto uvjereni kako upravo sada ne sanjate ekran i retke koje čitate? Ako si nikada ne postavljate to pitanje dok ste budni, kako ćete ga se sjetiti postaviti dok sanjate? Naviknete li se barem pet do šest puta dnevno zapitati sanjate li, tu naviku ćete ponijeti i u svijet snova. Jednom ćete se možda zapitati i odgovor neće biti “ne”, već: “Ne mogu vjerovati… Zaista se dogodilo! Ja sanjam!”
- Prije spavanja, nakon što ste “izoštrili svoju želju” za lucidnim sanjanjem, duboko se opustite. Preporučljive su vježbe progresivne relaksacije i abdominalnog disanja.
- Kako biste poboljšali prisjećanje snova, namjestiti budilicu da vas probudi u vrijeme kada najvjerojatnije sanjate. Budući se REM periodi pojavljuju u približnim intervalima od devedeset minuta, prikladno vrijeme će biti umnošci od devedeset minuta od trenutka kad ste legli na spavanje. Usmjerite se na kasnije REM periode namještajući budilicu na četiri i pol, šest ili sedam i pol sati nakon što ste otišli na spavanje.
- Želite li se zaista potruditi, preuredite vrijeme vašeg spavanja. Ako obično spavate od ponoći do šest, ustanite u četiri i ostanite budni dva sata, a zatim se vratite se u krevet i nadoknadite to vrijeme spavajući od šest do osam. Tijekom dva sata odgođenog spavanja imat ćete mnogo više perioda REM-a nego što biste imali spavajući u uobičajeno vrijeme i imat ćete povećanu vjerojatnost lucidnog sanjanja.
- Ukoliko više noći za redom, nakon što ste postupili upravo kako sam objasnio, kontaktirajte me na mail (jujo [at] hi.t-com.hr), MSN (jujo_juraj@hotmail.com) ili ICQ (320121441)

Nećemo li se osjećati umorni nakon što smo bili “budni” unutar sna? “Lucidno sanjanje je obično upravo isto tako odmarajuće kao i nelucidno sanjanje”, objašnjava LaBerge, “Budući da lucidni snovi imaju tendenciju da budu pozitivna iskustva, u stvari se nakon njih možete osjećati ojačani. Koliko umorni se osjećate nakon nekog sna ovisi o tome što ste u snu činili – ako ste se do iznemoglosti nelucidno borili sa frustrirajućim situacijama, vjerojatno ćete se osjećati umornijim nego ako ste u snu shvatili da je to san i da vaše svjetovne brige u snu nisu važne.”

“Vjerojatno jedini ljudi koji ne trebaju eksperimentirati s lucidnim sanjanjem su oni”, smatra LaBerge, “koji nisu sposobni razlikovati budnu stvarnost od konstrukta njihove vlastite imaginacije. Inače, učenje lucidnog sanjanja neće učiniti da izgubite sposobnost razlikovanja budnosti i sanjanja. Upravo obrnuto, prakticiranjem lucidnog sanjanja postajemo svjesniji.”

Lucidno sanjanje nije urođeni talent koji imamo ili nemamo, već vještina koju možemo razviti ovisno o našoj želji i ustrajnosti. Prvi korak za one koji žele pokušati lucidno sanjati je poboljšati pamćenje snova. U našoj kulturi ne obraćamo puno pažnje na snove, pa ih nismo navikli pamtiti. Najbolji postupak za poboljšanje dosjećanja snova je početi ih zapisivati. Na taj način im pridajemo značaj, što rezultira boljim pamćenjem snova. Zatim, tu postoje različite tehnike kao što je npr. "traženje znakova sanjanja" tj. pojava kojih u budnom stanju nema. Npr. - sanjamo kako letimo ili razgovaramo s pokojnom bakom. Takve stvari nas upozoravaju da se radi o snu. Radeći spisak pojava ili situacija koje često sanjamo i koje nam govore - ovo je san, ovo nije moguće u stanju budnosti, stavljamo naglasak na njih. Naučivši opažati znakove sanjanja, možemo si sugerirati da ćemo, kad god se desi ta situacija, zapitati: “Sanjam li ili sam budan?” Sjetimo li se to zapitati u snu, na pragu smo da ga učinimo lucidnim.

Nakon toga, sljedeći korak je testiranje stanja svijesti. Jedan od načina testiranja jesmo li budni ili sanjamo je poskočiti u zrak. Ostanemo li u zraku malo duže nego što je prirodno – sanjamo! Zatim, moguće je probati nešto pročitati. Obično, ako u budnom stanju pročitamo nešto, okrenemo se pa za par sekundi opet probamo pročitati, tekst je tu. U snovima, kada pokušamo dva puta pročitati istu stvar, obično se pojavi nešto drugo - promijeni se tekst ili nikako ne možemo razaznati slova. "Jednom sam se probudio iz sna u kojem se moja kontaktna leća ispavši mi iz oka, unmožavala poput neke vrste super-protozoe", piše LaBerge, "Riješio sam da ću ubuduće u takvim snovima zapaziti tu mutantnu leću kao znak sanjanja. I stvarno, postao sam lucidan u dvanaestak snova prepoznavši tu naročitu neobičnost. Svatko od nas ima svoje vlastite osobne znakove sanjanja, iako su neki od njih opće poznati, kao što je slučaj kada idemo na posao u pidžami. Primjeri tuđih znakova sanjanja mogu vam pomoći pri prepoznavanju svojih vlastitih, ali upamtite da će vaši znakovi sanjanja biti isto toliko jedinstveni kao što ste i vi sami."

Osim subjektivnih doživljaja, postoje i čvrsti znanstveni dokazi o postojanju ovog stanja svijesti. Naime, tijekom sanjanja, kao što znamo, tijelo miruje. Međutim, tijekom sanjanja pomičemo očne jabučice. Odatle potječe i naziv - REM faza spavanja (engl. rapid eye movement, odnosno u slobodnom prijevodu - ubrzani pokreti očiju). U potrazi za dokazom o postojanju lucidnog sanjanja, Dr. LaBerge se sjetio upotrijebiti to kretanje očiju u svrhu signalizacije. Odlučio je prespavati u laboratoriju i sa svojim suradnicima se dogovorio da će, kada se u snu osvijesti, dati dogovoreni znak očima - npr. tri puta lijevo desno i dva puta gore dolje. Tijekom noći snimani su njegovi moždani valovi i pokreti očiju kako bi se utvrdilo u kojoj fazi spavanja će signal biti poslan. Rezultati ovog eksperimenta predstavljali su vrlo značajan pomak u istraživanju lucidnog sanjanja. Dogovoreni signal (što je potvrdio zapis poligrafa) je bio poslan iz REM faze spavanja. Dakle, iz faze u kojoj se događa sanjanje. To je bio čvrsti dokaz da je lucidno sanjanje stvarna pojava, a ne nešto što nam se pričinja.

Pokreti očima su, dakle, poveznica između svijeta budnosti i svijeta sna. Gledamo li u lucidnom snu tenisku utakmicu, naše oči će se iza zatvorenih kapaka ritmički kretati lijevo-desno. Promatramo li polijetanje rakete, baš kao i u stanju budnosti, pogled ćemo upirati prema gore. Pokreti očima korišteni su i kao signalizacija za ispitivanje percepcije protoka vremena u lucidnom snu. Sanjači bi poslali signal, zatim bi određeno vrijeme pričekali (npr. odbrojali bi deset sekundi), a zatim poslali sljedeći signal. Ovakvim i sličnim istraživanjima pokazalo se kako vrijeme u lucidnim snovima teče približno jednako kao i u budnosti, no to smo već objasnili...

Sigurno se pitate kako vrijeme u snu "prolazi". E, pa, kao što ste saznali, postoji više vrsta snova. Oni tzv. obični snovi su zaprvao - neobični, jer ako su potpuno obični, potpuno su neobični. Što su "običniji" to brže vrijeme u njima prolazi. Odnosno...
"...u nelucidnim snovima", tumači LaBerge, "ono što u njima traje cijelu vječnost, u pravom životu može biti svega par minuta. Nekada se zna dogoditi da sanjamo i po 15-20 snova u samo jednoj noći, ili još bolje, u pola sata. U lucidnim snovima, vrijeme prolazi otprilike jednako kao i u stvarnom životu, samo što napredni oneironauti mogu i određivati kako da vrijeme prolazi. Zamislite sve to kao jednu računalnu igricu ili program sa izbornikom i milion opcija. Možete ubrzati san, usporiti ga. Potpuno zaustaviti. Ostati unutra cijelu vječnost, sve dok vas netko ne probudi, ili dok vam se baterija ne napuni."

Ukoliko želite prije sljedećeg posta saznati nešto više o lucidnom sanjanju, kontaktirajte me na juraj.juricic@gmail.com i rado ću vam objasniti neke detalje.

Lucidan san je san u kojem je čovjek svjestan da sanja.
Većina ljudi je imala naznake lucidnosti u snu barem jednom u životu. Najčešće se to događa kada sanjamo da nam prijeti neka opasnost pa se shvativši “da je to samo san” brže bolje odlučimo probuditi. Ali, ako je to samo san, a mi smo ti koji sanjamo, zašto umjesto da se probudimo ne bismo odlučili nastaviti sanjati? Ovaj put - ono što zapravo i želimo.

Gotovo trećinu života provedemo spavajući. Nekima je to vrijeme ispunjeno živopisnim snovima, neki imaju noćne more, neki su uvjereni kako uopće ne sanjaju, a neki (ma koliko to čudno zvučalo) odlaze na spavanje kako bi se u snu - probudili. Ovi posljednji nazvaju se još i oneironautima (od grčkog “istraživači snova”) ili lucidnim sanjačima.
Jedan od najpoznatijih oneironauta je američki znanstvenik Steven LaBerge, osnivač Instituta za lucidno sanjanje u Californiji. “Lucidni sanjači mogu svjesno utjecati na događaje u snu”, objašnjava LaBerge, “Mogu stvarati i preoblikovati objekte, ljude, situacije, svjetove, čak i sami sebe. Prema standardima fizičke i društvene stvarnosti, mogu činiti nemoguće.”


Nastavit će se...

Pozdrav,
Ja sam Jujo i odlučio sam otvoriti ovaj blog o snovima. Ovdje ćete pronaći sve ama baš sve o snovima i sanjanju, pa mooooooožda čak i više ;)

U sljedecem cete postu vec saznati sto je to lucidno sanjanje i kako sanjati na taj nacin.


Do sljedeceg posta, bye